Proizvodne IT sposobnosti; prošireniji od stvarnosti?

Pročitao sam brojne izvještaje tijekom ljeta koji su ukazivali na to da se proizvođači aktivno pripremaju i prihvaćaju digitaliziranu budućnost.

Ipak, samo prošli mjesec, Manufacturing and Logistics IT objavio je nalaze nekih istraživanja koje je proveo InfinityQS koji sugeriraju da je gotovo dvije trećine (64%) proizvođača ocijenilo svoje IT mogućnosti u radnji kao prosječne, slabe ili nepostojeće.

Još u proljeće, sjećam se da sam vidio izvješće o proizvodnom sektoru u kojem se tvrdilo da je 85% ispitanika reklo da koristi digitalne tehnologije za transformaciju svog poslovanja, od dizajna do angažmana/zadržavanja kupaca. Očito se ovdje negdje događa neki dim i zrcala.

Dapače, čak se sjećam da je netko u izvješću komentirao disparitet unutar sektora. 17% tvrtki tvrdilo je da prihvaćaju tehnologije industrijske digitalizacije (IDT) kao sredstvo za napredak, dok se više od trećine suzdržavalo od stvarnog ulaganja u njih.

U listopadu 2025. vlada je objavila izvješće u kojem se navodi da proizvodnja u Ujedinjenom Kraljevstvu zaostaje za ostalima, unatoč procjenama da bi IDT mogao dodati 455 milijardi funti gospodarstvu u sljedećem desetljeću i poboljšati produktivnost za 25% do 2025. Ipak, evo nas nekih 12 mjeseci kasnije i čini se da se malo toga stvarno pomaklo u postizanju našeg potencijala.

Dok putujem okolo, vidim dokaze obje 'stvarnosti'. Od prodajnih podova koji još uvijek ovise o naslijeđenim sustavima te olovkom i papirom za bilježenje važnih podataka, do onih proizvođača koji digitalna rješenja stavljaju u središte svog poslovanja.

Kao što je naširoko izvještavano u tisku, čini se da su prepreke širokom usvajanju različite, kao i tempo njihovog ispravljanja. Na primjer, preuzimanje izvršne vlasti ne čini se problemom jer mnogi tvrde da je više od tri četvrtine višeg menadžmenta na strani.

Ali za mene je ipak najveće zabrinjavajuće otkriće iz proizvodnje bilo to da je samo jedan od deset tvrdio da je potpuno uvjeren da je pronašao prava digitalna rješenja, uz veliku nesigurnost drugdje. Je li to zato što proizvođači preispituju svoje izbore proizvoda ili sumnjaju da su odabrali pravi kada ih je toliko dostupno.

Na nedavnom direktorskom forumu, čelnica inženjerske tvrtke za elektroniku tvrdila je da tehnologija osnažuje njezin tim da razmišlja izvan okvira i postane fleksibilniji i osjetljiviji. Nadalje je izjavila da im je to dopuštalo da kapitaliziraju male prilike, one koje su možda previdjeli u prošlosti kao premale plodove, ali koje su s vremenom dovele do primjetnih dobitaka. I to me navelo na razmišljanje, na primjer, o tome kako radnici mogu izgubiti pet do osam sekundi svaki put kad podignu, skeniraju i vrate ručni skener.

Ovaj se postupak može pokazati dugotrajnim za više radnika tijekom jednog dana, dok jednostavno rješenje, poput Honeywellovog 8680i Smart Wearablea, koje se nosi na rukavici otpornoj na posjekotine ili kao prsten s dva prsta, poboljšava vrijeme transakcije radnika za više na pet sekundi po transakciji i smanjuje potrebu za više uređaja.

Ako ste redoviti čitatelj mojih blogova, vidjet ćete da čvrsto vjerujem u početak s malim i testiranjem, strukturirani proces korak po korak prije repliciranja i uvođenja rješenja u cijeloj tvrtki.

Potreba za djelovanjem nikada nije bila veća u proizvodnji i mi, kao dobavljači digitalne tehnologije, imamo dužnost paziti da dokažemo što djeluje u borbi protiv 'tiranije izbora' kako je predloženo u jednom izvješću. Nudeći tvrtkama mogućnost najma hardvera, omogućujemo im da usvoje ili isprobaju nova rješenja jednostavno i bez kapitalnih izdataka. Ako inicijative poput ove potaknu kulturnu i tehnološku transformaciju, možda ćemo vidjeti stvarnu i održivu promjenu, a ne proširenu.